Ni državu ni boga blizu jajnika moga!

Izložba “Za zabranu abortusa” najavljena u Beogradu, izgledala je kao još jedna akcija koja ima za cilj da pokaže u kako primitivnom društvu živimo. Gotovo ništa nije ukazivalo da će izložba printanih fotografija, montaža i grafika nađenih na internetu (ukljujući i onu za meme: first world problems) ostati u sjeni feminističkog odgovora.

dce55326cf860378a09fef565f1ab97d36c9186bf5708b91cb9ac9b63e837301

Intenzivno razmišljam kako da im kažem hvala na hrabrosti i odvažnosti, te pomjeranju granica u aktivističkom djelovanju. Ne znam koliko su te osobe svjesne, ali moje je mišljenje da ništa više neće biti isto. Skup, koji se prema tvrdnjama pojedinih posjetiteljki i posjetitelja gorepomenute izložbe kosi sa ustavnim uređenjem Srbije (uredno prijavljen policiji), ophodili su visoki dužnosnici SPC koji su tom prilikom potpisali istoimenu peticiju. Od organizatora nikada nije došao inšaret koliko potpisa je skupljeno tom prigodom. Sudeći prema fotografijama objavljenih u članku pod nazivom  “Велика провокација поборника абортуса” osim crkvenjaka, bilo je jadno.

“Nije ti ovo bio kontraprotest. Mi smo se odazvale/i pozivu i posjetile/i izložbu.” – kaže meni jedna poznanica. A, jaaaaaaaaaaa odavno nešto ljepše, nešto iskrenije aktivističko nisam vidjela! Hvala vam još jednom. Pomakle/i ste ljestvicu visoko…

foto by Tatjana Nikolic
Foto: Tatjana Nikolic

Pošto sam se našla pod paljbom nekoliko liberalni misliteljki (ne znam kako da ih prigodnije nazovem), dužnost mi je da se malo pozabavim samim događajem, organizatorima, ženom, patrijarhatom u kojem živimo. Reakcije na posjetu izložbi, bile su razne. Od onih “dođe mi da suzu pustim od sreće” preko onih “žene trebaju više edukacije, abortus nije neminovan” pa do onih “ubijate male nanđelčiće”. Ne sjećam se kada me je lažni moral i licemjerni privid nervirao kao ovih dana. Zar je neophodno nekome uskratiti pravo, da bi se sve/i zajedno gušile/i u zabranama? Naprosto ne mogu da vjerujem da neka osoba može reći da je bolje roditi male anđelčiće i ostaviti ih na skrb državi… Između ostalog, to mi je baš ostalo onako originalno i upečatljivo!

Da se razumijemo, izložba i inicijativa (ako takvo šta postoji) za zabranu abortusa nije imala za cilj da zaštiti “ljudska prava nerođene djece” nego je jedna (na vrijeme prepoznata i nadam se otklonjena) opasnost prema pravu žene na izbor.  Organizatori izložbe svoju licemjernost manifestuju u više navrata. Naročito je ilustrativno u “argumentu” da je bijela kuga posljedica abortusa. Naravno da se neće pozivati na odgovornost odgovorni… Oni potpisuju besmislene peticije i blagosiljaju svijet koji ophodi svete ratove…

Sve ću vas snimit.
Sve ću vas snimit.
Snimi.
Snimi.

Remek djelo:

Vrlo je fascinatno (dosadno, ali stvarno fascinantno) da su organizatori izložbe (barem oni koji su bili na licu mjesta) bez izuzetka muškarci.  Uzurpiraju javni prostor sa jasnom namjerom da dovode u pitanje pravo žene na izbor, a sve nevješto zakamuflirano u brigu za “ljudska prava nerođenih”. Muško pravo na izbor se ne dovodi u pitanje. Da se abortus odnosi na pravo muškarca da slobodno odlučuje o svom tijelu, sigurna sam da se ne bi postavljalo pitanje, opravadano ili ne… Opravdano, zaboga!

Nisu svi muškarci isti. Poželjno je da u odlukama koje se tiču potomstva učestvuju podjednako. Poželjno je, što znači da takvo nešto treba zavrijediti, nikako isforsirati. Linija fronta koja se otvorila na teritoriji ženskog tijela, jasan je pokazatelj da je patrijarhat duboko ukorijenjen u svijetu koji nas okružuje i da nije dovoljna “ravnopravnost” kakvom nam se predstavlja odsustvo diskriminacije na papiru. U XXI stoljeću baviti se ovom temom krajnje je porazno, bez obzira koliko je skup marginalaca bio jadan i neozbiljno shvaćen.

Foto: Nataša Despotović
Foto: Nataša Despotović

Policija se potrudila da demonstrira neravnopravnost tako što je zapisala posjetitelje izložbe koje je okarakterisala kao muškarce. Žene, nisu bile vrijedne troška papira, niti traženja identifikacionog dokumenta. Tako i funkcioniše lažna ravnopravnost pod krinkom “zaštite ubogih žena” koje su svakako podvodljive i nemoguće da se pojavljuju baš tu pod punom savjesti i na vlastitu odgovornost. Uglavnom, kada dođe vrijeme, skupljamo novac našim saborcima! To je najmanje što možemo učiniti za njih.

ok

Sloboda. Sloboda na samoograničavanje je sloboda, društvo veselo. Očekujem da su to naučili iz svoje tugaljive priče organizatori izložbe “za zabranu abortusa”.

Galerija: https://www.facebook.com/cyber.wanderlust/media_set?set=a.657420487698261.1073741867.100002909471478&type=3

Pročitaj više:

http://marks21.info/izvestaji/zajednickom-borbom-protiv-gazenja-zenskih-prava

http://cyberwanderlustblog.wordpress.com/2014/09/08/prilog-nepostojecoj-debati-o-abortusu/

http://padaavala.wordpress.com/2014/09/10/kako-sam-sebi-postala-majka/

Advertisements

One thought on “Ni državu ni boga blizu jajnika moga!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s